Galerija „K2“ predstavlja:
Izložba Gildo Bavčević „Balans bijele“
Galerija u gostovanju- AK galerija Koprivnica
utorak, 2. listopada 2017. u 20 sati

Izložba će biti otvorena svakim radnim danom od 18 do 20 sati, do 16. 11.’17.

Udruga K.V.A.R.K. u sklopu galerije „K2“ započinje s projektom „Galerije u gostovanju“ putem koje želi križevačkoj publici predstaviti djelovanje različitih nezavisnih i neformalnih galerijskih projekata i prostora u Republici Hrvatskoj. Želja nam je jednom godišnje ugostiti i predstaviti galerijski prostor s jednim njihovim izložbenim projektom.

Ovaj projekt započinjemo s predstavljanjem rada AK galerije Koprivnica s izložbenim projektom Gilda Bavčevića „Balans bijele“ koji je produciran od strane AK galerije i izveden u okružju u kojem se nalaze prostori Atelijera Koprivnica.

O autoru: Gildo Bavčević (Split, 1979.) multimedijalni je umjetnik, autor performansa, video performansa, video instalacija, kratkih filmova, dizajna zvuka. Uz samostalne izložbe aktivno sudjeluje i na brojnim grupnim izložbama i festivalima u zemlji i inozemstvu kao što su: Red Eu, Germany, Kunsthof Jena, Germany, Coexistance For A New Adriatic Koine, arTVision, Pino Pascali Foundation, 24. Soral Ose Art (Geneva), Mediterrane 16. Bijenale mladih umjetnika Europe i Mediterana (Ancona), Video Dumbo Festival eksperimentalnog filma (New York) te brojnim drugima. Dobitnik je nagrade na 39. Splitskom Salonu za video performans Plastični čovjek stroj i dobitnik prve nagrade na 46. reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva za dokumentarni film Mreža solidarnosti s kojim je magistrirao 2013. MA filma i medijske umjetnosti na UMAS-u gdje je stekao zvanje asistenta. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split.

O izložbi:
„Lokacija na kojoj je izvedena umjetnička akcija Gilde Bavčevića „Balans bijele“ danas je skup pretežno napuštenih ili „konzerviranih“ objekata i nekultiviranih polja, prostor na kojem se nekada nalazio jedan od većih garnizona JNA. Ti su sadržaji još neko vrijeme nakon raspada Jugoslavije služili za vojne svrhe, ali su napušteni i pre(o)dani gradu Koprivnici na daljnje upravljanje: ambicije lokalne zajednice/politike nisu male (sveučilište, kampus, inovativni centri) ali je zamah njezine realizacije podvrgnut mnogim, često objektivnim okolnostima i strategijskim oscilacijama. Jedino što je konstanta je neumitni hod vremena koji ambijent pretvara u „slikoviti“ dokaz dugovječne hrvatske tranzicije… U slučaju nekadašnje koprivničke vojarne, na čiju se sudbinu referira kompleksni projekt splitskog umjetnika Gilde Bavčevića, riječ je o propitivanju sudbine javnog prostora u tranzicijskim i posttranzicijskim vremenima. Da bi se njome bavilo potrebno je razumjeti procese koji su joj određivali karakter, svrhu i vrijednosti: taj nazor svakako ne može biti kontaminiran ideološkim stereotipima i šematskim, populističkim viđenjima koji odnose određuju isključivo u crno-bijelim relacijama. Bez obzira na to što je riječ o nekadašnjem vojnom objektu povijest i sudbina toga ogromnoga kompleksa u osnovi je slična sudbini mnogih gospodarskih, kulturnih, sportskih ili infrastrukturnih giganata iz razdoblja socijalizma koji su devedesetih, gubljenjem titulara i defunkcionalizacijom u uvjetima novih ekonomskih i političkih odnosa, ostali „ničiji“… Bavčevićev projekt sastojao se iz nekoliko faza: od rezidencijalnog boravka u tome prostoru i njegove detaljne analize 2016. godine, izvedbe akcije nekoliko mjeseci kasnije te izložbe i prezentacije fotografije i video-rada. Kao autoru koji se u dosadašnjem djelovanju bavio pitanjima društvenih i ekonomskih odnosa u tranzicijskim sistemu i konzumerističkoj ekonomiji, a posebno pitanjima društvene pravde, Bavčeviću je tema povezana sa sudbinom napuštenih i devastiranih prostora nekadašnjih socijalističkih gospodarskih, trgovačkih ili vojnih kompleksa prije svega pitanje društvene anomalije, a ponegdje i regresije…Video-rad donosi tri „slike“ autora s velikom bijelom zastavom, zapravo performativne skulpture/instalacije smještene u različite ambijente prostora vojarne (osmatračnica, hangar, poligon). Kako prostor ispražnjen od sadržaja i ispran od sjećanja na nekadašnje sadržaje ipak nije neutralni prostor Bavčević će diskretnim referencama, simbolima i samim ambijentom naglasiti njegovu bivšu funkciju, ali i poantirati njegovo status quo stanje. Tri statična, vrlo precizno i funkcionalno određena kadra, tako postaju dokumenti gluhoće i melankolije prostora, ali i (bez)perspektivnosti jednoga vremena.
Marijan Špoljar