Galerija K predstavlja: „Zenon paradoks”

Udruga K.V.A.R.K. ima Vas čast pozvati na izložbu slika „Zenon paradoks“ Miroslava Huzjaka.

Galerija „K“, Klub kulture Križevci
Otvorenje u petak 26.02. 2016.
U 20 sati.

Miroslav Huzjak rođen je 1969. godine u Zagrebu. Maturirao je na Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu na odsjeku grafike. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na nastavničkom odsjeku, u grafičkoj klasi prof. Ivice Šiška. Magistrirao je na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Zaposlen je na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Odsjeku za učiteljske studije kao metodičar likovne kulture u zvanju izvanrednog profesora. Autor je Metodičkog internet centra za likovnu kulturu na adresi: http://likovna-kultura.ufzg.hr/ .

Organizator je nekoliko izložbi dječjih radova. Autor je serije udžbenika za učenike i priručnika za nastavnike za likovnu kulturu „Učimo gledati 1-8“ s CD-ima, te serije udžbenika „Moje boje 1-8“. Autor je mapa reprodukcija, kao i odabira papira i didaktičkih mapa za likovnu kulturu. Objavljuje ilustracije. Autor je 11 izvornih znanstvenih članaka, 3 pregledna članka, 36 stručnih radova i 5 predgovora. Predavač na 17 međunarodnih konferencija, na 8 stručnih skupova i na 40-ak stručnih aktiva. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU-a) i Udruge za promicanje vizualne kulture OPA (Odgoj pažnje). Živi i radi u Zagrebu.

fotkica

 

 

 

 

 

 

 

 


O izložbi:
U novom ciklusu posvećenom antičkom filozofu Zenonu, Miroslav Huzjak tematizira jedan od Zenonovih najpoznatijih paradoksa, tzv. dokaza protiv kretanja. Ukratko, ukoliko junak Ahilej kornjači daje prednost samo jednog (vremensko-prostornog) segmenta, bez obzira koliko sitan taj segment bio, tada će ona zauvijek imati i zadržati tu prednost te ju Ahilej ne može dostići.

Meandar koji pulsira ispod motiva kornjače i Ahileja simbol je beskonačnog protjecanja vremena kojim smo istovremeno fizički i kronološki određeni, međutim, umjetnik potencira taj teorijsko-filozofski paradoks time što su ploče na kojima su slike prikazane razmaknute, što stvara pulsirajući ritam koji u sebe uvlači i prostor između ploča. Taj simbolički, tek formalno, na prvi pogled prazan prostor, pokušaj je stvaranja proširenog matrixa ili virtualnog prostora u koji bismo fizički, psihološki i intelektualno mogli iskoračiti, ne bismo li do kraja prevladali paradoks i iskoračili u prostor osobnog osjećaja mitske slobode.

U svojem do sada najkompleksnijem ciklusu, Miroslav Huzjak metaforički ukazuje na trajnu aktualnost ne samo antičkih filozofa i njihovog osjećaja za vrijeme i prostor, već na našu suvremenu kaotičnu sputanost u vremenu i prostoru.
Iva Köbler

Huzjak u tri kompleksne kompozicije uspostavlja nizove tako da sliku rastavalja na sedam dijelova. Slike su slikane metodom u kojoj se autor odriče direktnog dodira kista s površinom, za slikanje koristi šablone preko kojih nanosi i šprica boju.
Uz formu slika važna je i praznina koja je između pojedinih dijelova, ona uspostavlja likovnu rečenicu u kojoj se ogleda namjera uspostave mjera i niza. Huzjak je u svom stvaralaštvu često okrenut prema temeljima zapadne civilizacije koje u svom likovnom stvaralaštvu prenosi kroz metaforička značenja, kroz zahvaćanje arhetipske simbolike u pojedinim djelima.
Saša Živković